Review: The Keiko Series

Hello dear reader(s) and welcome to another instalment of Nessa reads books and writes reviews (NRBWR). Today I’m going to introduce you to one of my favourite SF adventure series written by Mike Brooks. Brook’s Keiko Series so far consist of 3 books: Dark Run, Dark Sky and Dark Deeds and hopefully more are coming. *fingers crossed* If you’re wondering what this series is all about here’s a best one-liner explanation that I’ve read in this BookRiot article:

If Firefly and The Expanse had a love-child, it would read something like Brooks’ Keiko novels.

So if you miss that TV show (like we all do) and still hold a grudge against FOX for cancelling it, you’re going to love the Keiko Series and the motley crew lead by captain Ichabod Drift and his partner Tamara Rourke.

 

Recenzija: Tanja Radman Republika kamena

Pozdrav dragi štioci! Nadam se da ste dobro i na ugodnoj temperaturi, te da uživate u slobodnom trenutku dok čitate ovo. Evo ljeto nam je došlo u punom zamahu s visokim temperaturama (‘ajmo #hoćuzimu heš :p ), no eto mene za laptopom te vam donosim još jedan pokušaj recenzije knjige. Ovaj put tipkam o Republici kamenoj, prvoj knjizi povijesno-fantastičnog serijala iz pera domaće autorice Tanje Radman. Inače ptičica iz Udruge F&ST mi je šapnula da će Tanja Radman biti na ovogodišnjem FantaSTikonu koji će održati na FESB-u od 22. do 24. srpnja ove godine. 😉 Tako da ako budem imala sreće možda i uhvatim autoricu u neku ćakulu o Republici kamenoj i planovima o nastavku serijala. Nešto od toga će osvanut i na blogu ako uhvatim vremena za tipkanje.

Moj prvi susret s ovom knjigom je započeo na jednoj večeri ASI (Ajmo se igrat) u splitskoj Info Zoni kad sam s prijateljicom pričala o njenim dojmovima na ovogodišnjem SFerakonu. U priči mi je usput spomenula knjigu, čija se radnja odvija u Dubrovniku, te je rekla da bi mi to moglo biti zanimljivo. S obzirom da sam nedavno završila čitanje Kayeve Children of Earth and Sky (čiju recenziju možete pronaći na blogu), a dio radnje se zbivao u njegovoj verziji Dubrovnika, rekoh zašto ne. Sažetak je zvučao zanimljivo, pa zašto ne pročitat. Meni su vam knjige k’o kolači. Iako postoji šansa da ti se neka neće svidjet nikad ne odbijaš priliku da pročitaš nešto novo. Najgore što ti se može dogodit je da ti se knjiga ne svidi pa da pričaš po duštvenim mrežama i blogu kako je ti je knjiga bila pomoz’ B[l]og. 😛

 

Reviewing Guy Gavriel Kay’s Children of Earth and Sky

Hello everyone and welcome back to my blog! Today I’m attempting to write another review of a book (shock and awe for that) that unexpectedly became very important to me. I believe that everyone has some sort List of important books where all those special, very dear to your heart, life changing, or just special because of reasons books go. Those books can special because you read them at a very difficult time in your life and helped you get through that period, and because of this that particular book will always have a place in your heart. Or perhaps that book helped you change or form an opinion on a particular subject, or a whole genre of literature, or influenced and inspired you to do something you thought you couldn’t do.

 

Povijest u umjetnosti

Post se neće baviti povijesti umjetnosti, a bogme nisam falila naslov 😛 ako ste na to pomislili. Jednostavno zadnjih nekoliko tjedana na mom čitalačkom repertoaru nalaze se romani koje književni kritičari i ostali ljubitelji svrstavanja stvari u određene žanrove nazivaju povijesnom fikcijom. Da preciziram čitam povijesne krimiće, još preciznije krimiće iz antičkog Rima. Kad bi mogla naći krimiće koje se događaju u antičkoj Grčkoj vjerojatno bi i njih čitala, zapravo ne vjerojatno nego sigurno. Jednostavno volim krimiće, dobro volim krimiće ako su dobro napisani (kao i sve knjige uostalom). S krimićima uvijek možeš radit dvije stvari: uživat u uzbuđenju čitanja i čekat kraj dok se otkrije počinitelj/ica zločina ili uživat u čitanju i pokušat pogodit počinitelja/icu prije kraja. Ponekad uspijem u ovom drugome, ponekad se i ne trudim, jednostavno uživam u čitanju.

 

Čitati ili ne čitati pitanje je sad

Internet je prostrano „mjesto“ na kojem možeš nabasat na svakojake stvari i pojave. U trenutcima dosade, a često i u trenutcima kad izbjegavam svoje obveze (pisanja eseja i seminara, ponekad i učenja) čitam sve i svašta po internetu. Ili barem letimice pređem preko nečega. Najčešće se zabavljam čitajući The Economist, no u zadnje vrijeme čekam da mi papirnato izdanje sleti u sandučić pa da se mogu izležavat po krevetu i čitat spomenutu tiskovinu. Uglavnom čitajući tako svašta naiđem ja na par komentara o knjizi Fifty Shades of Grey. Ništa čudno, nove knjige izlaze svaki dan, nalaze na svoju publiku i tako. Pisanje o dotičnoj knjizi bi bili veoma brzo zaboravljeno da u nekoliko članaka u The Economist-u nisam naišla na komentare o knjizi, te poprilično zanimljivo-negativne usporedbe. Moj favorit je za sad: „indeed “The Romney Programme for Economic Recovery, Growth and Jobs” is like “Fifty Shades of Grey” without the sex.“ (“So, Mitt, what do you really believe?” The Economist 25-08-2012, pg. 8) Primjećujete zašto bi to moglo izazvat pokoju podignutu obrvu ili dvije. 😀