
Pozdrav dragi štioci i dobrodošli u prvu ovogodišnju recenziju knjige, preciznije knjiga na hrvatskome! *umetni otvaranje boce šampanjca emoji* 😀 Osim što skoro 8 mjeseci nisam napisala recenziju na hrvatskome, prošlo je dobra *računa na prste* 3 mjeseca od moje zadnje recenzije. Uglavnom zbog posla koji je bio naporan, kaotičan i iscrpljujući – tako da nisam imala ni vremena, ni volje za čitanje. O intelektualnom kapacitetu za pisanje ičega za blog nema smisla pričati… No dobro, kraj je srpnja, količina posla je pala i napokon se mogu posvetiti omiljenom hobiju: čitanju i komentiranju pročitanog. 🙂
Danas recenziram hrvatski prijevod trilogije Zimska noć američke autorice Katherine Arden. Zimsku noć (u originalu Winternight Trilogy) sačinjavaju 3 naslova: Medvjed i Slavuj (The Bear and the Nightingale), Djevojka u tornju (The Girl in the Tower) i Zima za vješticu (The Winter of the Witch). Sve naslove je preveo Vladimir Cvetković-Sever, a zbilja prekrasna hrvatska izdanja (fotografije nipošto ne mogu dočarati kako su knjige lijepe u stvarnosti) su izašla u naknadi Mitopeje. Katherine Arden sam imala priliku vidjeti i nakratko upoznati (pod upoznati mislim na uputiti joj jedno pitanje vezano za drugi serijal koji piše i malo popričati s njom dok je potpisivala moja izdanja Zimske noći, al’ ajmo reć da sam upoznala autoricu, baš fino zvuči 😀 ) za vrijeme njene književne turneje po Hrvatskoj. Autorica je predstavila svoja Zimsku noć u Splitu 13. travnja ove godine u Klubu Quasimodo na desetoj obljetnici Bookvice.
Katherin Arden je započela predstavljanje svoje trilogije s pričom o tome kako je ona kao Amerikanka rođena u Texasu došla do ideje da napiše fantasy knjigu o Rusiji, koristeći

Jako loša fotografija Katherine Arden i Vladimira Cvetkovića-Severa na predstavljanju Zimske noći u Klubu Quasimodo
elemente ruskog folklora i bajki. Iako je najvjerojatnije to objašnjenje ispričala 1.000 puta pred drugom publikom ili novinarima autorica ima talent da očara publiku i da ti se učini da tu priču priča prvi put samo nama. Katherine je jako simpatična i draga osoba koja je sa smiješkom i pozitivnošću pričala o svom radu, strpljivo odgovarala na pitanja publike i usprkos umoru od putovanja potpisala svima knjige i popričala s čitateljima. Drago mi je da sam otišla na to predstavljanje, upoznala autoricu i uživala u jednoj fantastičnoj književnoj večeri. Ako vas zanima nešto više o samoj autorici upućujem vas na njenu web stranicu na kojoj se nalaze i linkovi za društvene mreže.
Sad kad sam natipkala 3 uvodna paragrafa možemo preći na recenziju knjiga u ovoj trilogiji. (Čujem li ja to napokon negdje u pozadini? 😀 ) Prije no što krenem iznositi svoje dojmove o pročitanim knjigama osjećam moralnu obvezu napomenuti da sam sve spomenute naslove iz trilogije Zimska noć čitala u hrvatskom prijevodu. S obzirom da nisam čitala originale ne mogu uspoređivati original i prijevod. Međutim, već pri čitanju prve knjige iz trilogije Medvjed i Slavuj imala sam dojam da je prijevod jako neobičan. Neobičan u smislu da sam cijelo vrijeme imala dojama da Cvetković-Sever prevodi knjigu s ruskog na hrvatski, a ne s engleskog na hrvatski. Možebitno da originalno izdanje ima isto takav duh tj. da čitatelji imaju osjećaj kao da je netko djelo s ruskog preveo na engleski… S obzirom da nisam čitala knjige u originalu ne mogu to potvrditi, ali ukoliko je tako svaka čast autorici! A Vladimiru Cvetkoviću-Severu svaka čast na prekrasnom prijevodu ovog serijala, stvarno jedan odličan prijevod u kojemu se osjeća taj ruski duh knjige! Oba palca gore!
Zimska noć je izvrsno napisan serijal, likovi su pomno osmišljeni i odlično okarakterizirani. Neke likove ćete odmah zavoljeti, neki će vam ići na živce, ali će vam isto bit dragi, neke ćete htjeti zatući tavom po glavi i urlati „KAKO MOŽEŠ BIT TAKO GLUP, KRETENU JEDAN KRETENSKI! CRKO VIŠE DABOGDA!“ 😀 Neke ćete možda odmah željeti propucati Kalašnjikovom (hej ne osuđujem), ali svaki lik će izazvati neku emociju, za niti jednog nećete slegnut ramenima i bit nezainteresirani. To je odlika vrhunskog umijeća pisanja i izvrsne priče – kad te likovi zanimaju, kad osjećaš nešto za njih (bez obzira jesu li ti osjećaji pozitivni ili negativni), kada nisu jednodimenzionalni i plošni, već djeluju stvarno, kao da će svaki čas iskočiti iz stranice knjige…
Odlične likove prati i fantastična priča. Iako osobno ne znam puno o srednjovjekovnoj Rusiji (iskreno nakon što te na kolegiju iz Europskog srednjeg vijeka izmrcvare sa Englezima, Francuzima, Papinskom državom, Svetim Rimskim Carstvom Njemačke Narodnosti i Talijanskim gradovima državama one 3 funkcionalne moždane stanice koje ti preostanu jedva uspiješ posvetiti Bizantu i Arapima. Kad na red dođu Skandinavske države i Rusi doslovno ti je puna kapa srednjeg vijeka jer mozak više ne prima nove informacije! 😀 ) nisam imala dojam da nešto iskače iz konteksta srednjovjekovnog razdoblja. Autorica je vrsno uklopila povijesne, bajkovite, folklorne i fantasy elemente u svoju priču i napravila fascinantno i osvježavajuće djelo u kojem mogu uživati svi (čak i moja majka koja ne voli baš te fantasy stvari, ali kad sam joj objasnila da tu ima bajki i folklora izgledala je zainteresirano i nije pobjegla vrišteći kad sam joj stavila knjigu u ruke. 😀 ).
Mada nemam običaj izdvajati knjige iz serijala i neku posebno isticati, jer naposljetku sve sačinjavaju jedan serijal, u ovom slučaju ću napraviti iznimku. Nakon što sam završila serijal moram reći da mi je Medvjed i Slavuj (prva knjiga iz serijala) ipak nekako posebno draga. Sviđa mi se taj ugođaj neke daleke pokrajine na sjeveru Rusije koja istovremeno i je i nije dio te Rusije… Nemojte me krivo shvatiti i ostale 2 knjige su predivne, mada zadnjoj knjizi Zima za vješticu zamjeram što je 2 važna događaja razriješila u (za mene) prekratkom rasponu stranica. Ali ja volim duge knjige i gotovo se uvijek žalim da je neka knjiga prekratka i da je pisac trebao to odužit na još 100 strana… 😀 Ali valjda pisci i urednici znaju bolje o ritmu i tonu knjige.
Za kraj mogu samo reći da sam zaista uživala čitajući Zimsku noć iako sam serijal čitala u ljeto, mjesto u zimu 😀 te ga svakako preporučujem. Čitali ga u prijevodu ili u originalu mislim da će vam ovaj serijal doći kao dašak zimske svježine i zadiviti vas. A ako ste slučajno čitali serijal u originalnu napišite mi u komentarima ispod ili mi javite na Twitteru @NarratriceNessa kakav je original? Jeste li imali dojam da čitate prijevod s ruskog na engleski ili ja haluciniram? Do sljedećeg puta dragi štioci!
One response to “Recenzija: trilogija Zimska noć”