Recenzija: Republika Smrtnika

Pozdrav dragi štioci i dobrodošli u hrvatsku verziju serijala Nessa čita i piše recenzije! 🙂 Danas vam predstavljam recenziju knjige Republika smrtnika autorice Tanje Radman. Republika smrtnika je Tanjina druga knjiga iz serijala Lex Legis, a prvu knjigu iz serijala sam recenzirala u lipnju 2016. godine. Ne, ne znam napamet kad sam koju knjigu recenzirala 😀 nisam toliki talent, pogledala sam na blogu i recenziju Republike kamena možete pročitati na sljedećoj poveznici. 🙂 Imala sam priliku upoznati Tanju na 3. i 4. FantaSTikonu i ne mogu vam opisati koliko su ona i njen zaručnik, Dubravko, dragi, simpatični i veseli ljudi! Tanja je rođena u Kutini, ali da ne znam taj podatak nikad ne bi pogodila da je od tamo. Njena ljubav prema Dubrovniku i njegovoj povijesti toliko pršti iz nje da bi rekla da je prava gosparka. 🙂 I mean that in the nicest possible way. 😀 Njena ljubav prema Dubrovniku vidljiva je iz njenih knjiga koje su inspirirane dubrovačkom poviješću i u njima ćete naći mnogo poznatih dubrovačkih lokacija, ali obrađenih i opisanih ala Tanja.

Prije no što krenem na samu recenziju Republike smrtnika osvrnut ću se na prethodni nastavak i moju već objavljenu recenziju istog na blogu. Republiku kamena sam pročitala da se prisjetim radnje prije no što krenem čitati drugi dio serijala. Razmišljajući sada o knjizi i mojim refleksijama o istoj (koje sam objavila na blogu prije 2 godine) uviđam da je dio kritika koje sam napisala proizašao kao reakcija na sam način predstavljanja knjige. Naime knjiga je prezentirana kao povijesni-fantasy što nema veze s životom, al’ ono kud svi Turci tu i mali Mujo… Samim svrstavanjem određenog djela u žanr povijesnog-fantasya namećete čitateljstvu određena očekivanja; odabrano povijesno razdoblje ili povijesni događaj bi trebao biti što vjernije prikazan, a fantasy elementi se trebaju neprimjetno uklopiti u odabrano povijesno razdoblje. Također sve treba izgledati što uvjerljivije s jedne i s druge strane. Ako ste ikad čitali bilo što od Guy Gavriel Kaya koncept će vam biti poznat. Ako niste čitali Kaya zab[l]oga što radite sa svojim životom? 😀 Odite pročitat The Children of Earth and Sky!

Lex Legis serijal nije povijesni-fantasy, što je Tanja naglasila u razgovoru sa mnom i u predstavljanju knjiga na FantaSTikonu! Republika kamena i Republika smrtnika spadaju u fantasy s povijesnim elementima. Već vas čujem: pa to je isti kikiriki Nessa. No it ain’t! 😀 Fantasy s povijesnim elementima vam je fantasy kojem je neko povijesno razdoblje ili povijesni događaj poslužio kao inspiracija, pa će eto tu i tamo ubacit neki povijesni element… To vam je kao Irska kava i Nes Irish. Jedno ima viskija u sebi, drugo ima malo okusa viskija. Nije isto! 🙂 Eto #objasnila :’D

Drugi nastavak serijala Lex Legis i fancy bookmark (hvala Tanja!)

Što se tiče ostalih komentara napisanih u recenziji Republike kamena sve napisano stoji, ali osjećala sam potrebu izreći da sam u nekim stvarima promijenila mišljenje. Posvetimo se sad Republici smrtnika. Digresija: kad smo već kod posveta (nismo, ali there is method to my madness) Tanja piše super posvete, pa ako nabasate na nju negdje slobodno joj uvalite knjige i zamolite je da se potpiše. Recite da sam vas ja poslala. 😀 Kraj digresije. Druga knjiga u serijalu je malčice deblja od prve, u ovoj smo dobili tristotinjak strana – dakle cijelih 70 strana više teksta od prethodne knjige! Jupi!

Na samom početku Republike smrtnika primijeti se autoričini razvoj u stilu i načinu pisanja. Rečenice su bogatije, fluidnije, paragrafi se s lakoćom sljubljuju jedan s drugim. Spajanje povijesnih elemenata sa fantasy elementima je puno prirodnije nego u prethodnom nastavku. Već u prvom poglavlju kad autorica u priču uvodi Plitvička jezera, točnije svoju verziju jezera prilagođavajući stvarnost svojoj mašti i strukturi priče čitateljstvo će uočiti da je Tanja izbrusila svoje umijeće. Poboljšanje je vidljivo dok pratimo radnju naših petoro junaka iz prethodne knjige, te prilikom uvođenja novih i zanimljivih likova kod kojih se vidi potencijal i jedva čekam pratiti njihov razvoj. Genijalna stvar u ovoj knjizi je dodatak na kraju knjige gdje autorica objašnjava kako je ukomponirala određene stvarne povijesne ličnosti, događaje i pojave u svoj svijet… Na kraju knjige si naprosto fascinirana kako su neke stvari uklopljene jer ti to nikad ne bi palo na pamet. Zabavno, zanimljivo i edukativno. Oba palca gore!

No prije samog zaključka (ha! Sad vam dolazi ono slavno ali 😀 ) valja spomenuti i neke zamjerke koje sam imala dok sam čitala Republiku smrtnika. Bez brige Tanja, samo su 2. 😀 Pa krenimo redom.

• Tanja, sine, je l’ može iduća knjiga bit veća? Više stranica! Give us moar! Mislim budimo realni ako ljubitelji fantasya se mazohistično mogu probit kroz 500+ stranica Martinovog magnum opusa zvanog ASoIaF a da se ne propucaju (dobro, bar se ja želim propucat nakon pola bilo koje knjige iz tog serijala, al’ očito imam neke mazohističke tendencije pa i dalje to čitam i ne znam zašto čitam, jer sam mazohist valjda) možemo mi uredno odradit i eo ne znam 400 strana mladih gospara i gosparki. 🙂
• Jedna scena pri kraju same knjige vezana uz odnose između petoro junaka mi je bila kombinacija Bože baci ciglu i budi pricizan! i Who asked for this? Bez da sad spojlam o čemu se radi (iako sam svjesna da ako ne znate o čemu se radi komentar nema baš smisla, no there is method to my madness) sama scena nije bila toliko nepotrebna, koliko je bila nespretno izvedena. Istovremeno je informacija koja je dobivena iz scene bila zanimljiva, ali nije baš utjecala na percepciju likova koju sam već imala. Bilo je više OK, al’ jesmo li morali imat ovu faux dramu ili se to moglo riješit na drugi način? Doduše ovo je moje osobno naricanje 😀 i stvar koja mene osobno iritira, možda drugim ljudima to uopće neće bit problem i scena će im bit sasvim smislena. Kako ono kažu 100 ljudi, 100 guzica. Ko će svakoj udovoljit 😀

Hajmo mi zaključiti ovo moje trkeljanje. Ako se niste susreli s Tanjom Radman i njenim serijalom Lex Legis, a volite fantasy i želite čitati fantasy domaćih autora od sveg srca vam preporučujem Tanjinu Republiku kamena i Republiku smrtnika. Vidljivo je da se Tanjin spisateljski stil poboljšao i da se razvila kao autorica. Iznimno mi je drago što je svoju bogatu maštu i ljubav prema Dubrovniku i Republici uspjela tako predivno prenijeti na stranice svoje nove knjige, te se veselim budućim nastavcima za koje sam uvjerena da će biti još bolji. Prije no što vas pozdravim dragi štioci tipkajte mi u komentarima ili na Twitteru (@NarratriceNessa) jeste li čitali Tanjine knjige, te ako niste planirate li? Što mislite o njima? Smatrate li da trebaju bit duže? (Ako vaš odgovor nije entuzijastično DA, eo ja ne znam… 😀 ) Do sljedećeg puta stojte mi dobro dragi štioci!