Recenzija: Baština

Pozdrav dragi štioci! Čelanova Baština se neplanirano našla u mojim rukama, te eto i neplanirane recenzije. 🙂 Prve srijede u svibnju išla sam u kino u Jokera, a da pokratimo vrijeme do filma ja i prijatelj smo zujali po Hoću knjigu. Točnije ja sam zujala, on je tražio jednu specifičnu knjigu. Gledajući što ima novo na policama knjižare naletila sam na zanimljiv naslov: Nikola Čelan: Baština – Kako sam preživio splitske devedesete i prvih 10 godina TBF-a. Slikala sam naslovnicu, poslala je bratu na mail misleći da bi ovo njega moglo zanimat jer inače voli čitat biografije glazbenika. Nakon filma vidim ja brat odgovorio na mail cili oduševljen; veli uzmi to i novu knjigu od Dražena Lalića ako naletim. Haj’d dobro, odem ja tako u ponediljak na sv. Duju u knjižaru i uzmem mu tu novu Lalićevu knjigu (Politika i nogomet je naslov iste ako koga zanima, a s obzirom da čovik piše o dvije meni najomraženije teme tu recenziju nećete gledat 😛 ) i Čelanovu Baštinu. A s obzirom da sam već nabavila knjigu i eto stoji tu i čeka da je moj brat preuzme… Što ne bi cijela obitelj pročitala istu. 😀

Kao što sami naslov kaže Baština – Kako sam preživio splitske devedesete i prvih 10 godina TBF-a istovremeno funkcionira kao autorova autobiografija, te dokumentira nastanak i početak karijere splitske grupe TBF. Podijeljena je na 3 cjeline. U prvoj autor opisuje život na splitskim Mejama tijekom ’80-ih i ranih ’90-ih godina, priča o svom životu, ljubavi prema rap glazbi, te na simpatičan i duhovit način prepričava čitatelju kako se upoznao sa članovima benda. Anegdota o upoznavanju Saše Antića mi je jedna od najdražih dijelova ove autobiografije. U drugom dijelu knjige Čelan opisuje splitsku glazbenu scenu ’90-ih godina prošlog stoljeća, dok se u trećem osvrće na svoje radove i stvaralaštvo.

Svojim specifičnim stilom pisanja Čelan je uspio dočarati i približiti svoju splitsku svakodnevnicu tog vremena. Opisuje svoj Split, Split kakvim ga je on vidio, doživio i proživio. Taj Split se razlikuje od mog Splita, onog grada kakvog sam ga ja vidjela, doživjela i proživjela. Čitajući o njegovom Splitu i o mjestima koje je opisivao imala sam dojam kao da su moj i njegov Split dva grada koja obitavaju na istom prostoru i u istom vremenu, ali imaju jako malo dodirnih točaka. Čitavo vrijeme dok sam čitala tu drugu cjelinu knjige u glavi mi je odjekivalo „When in Besźel, see Besźel“ iz BBC-eve adaptacije Miévilleovog romana The City &the City. Uzrok ove dihotomije je najvjerojatnije razlika u godinama; u vremenskom periodu opisanom u ovoj (auto)biografiji ja sam pohađala osnovnu školu, dok je autor bio srednjoškolac. Mada imamo jedno mjesto iz mog i njegovog Splita koje u gore spomenutom smislu funkcionira kao dodirna točka naših gradova: Bobisova pekara na Skalicama.

Baština je zanimljiva refleksija života u Splitu u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, no istovremeno kao i sve refleksije pati od nostalgije i „prije je bilo bolje“ stava, te simptoma „rozih oćala“. Iako ova (auto)biografija približava čitatelja s formativnim razdobljem stvaranja TBF-a, splitske scene u to vrijeme, te autorovom mladošću istovremeno čitatelj(ica) koji/koja nije generacijski i/ili geografski bliska autoru ne može se u potpunosti povezati s događajima i likovima. Ova knjiga će biti zanimljiva generaciji koja je odrasla u vrijeme zbivanja ovih događaja, te ljudima koji osobno sudjelovali u njima. Ostali čitatelji će se htjeli, ne htjeli osjećati kao promatrači događaja i aktera koje ne poznaju, niti su im životno bitni.

Baština je zanimljiva autobiografija i kronika nastanka jednog benda i (nužno) kratki osvrt na jedno glazbeno razdoblje. Ako volite TBF ova knjiga će vam se svidjeti, ako ste odrastali u Splitu u ovo vrijeme knjiga će vam bit vrlo zanimljiva, a možda prepoznate nekoga ili sebe u knjizi. Osobno prve dvije cjeline knjige su mi bile izvrsne, treću sam slobodno mogla i preskočit, jer sam više vremena provela kolutajući očima i ronjajući na Twitteru o knjizi i autoru, nego što sam uživala u čitanju. Mada mislim da će različite generacije moje obitelji imat drugačija mišljena. 😉 Ako naletite na ovu knjigu pročitajte je, zanimljiva je, no ne morate se baš pretrgnut da je nabavite. Osim ako niste autorova generacija/strastveni obožavatelj TBF-a/živili ste u Splitu u to vrijeme, onda slobodno otrčite do najbliže knjižare. 🙂 80,00 kuna nije neka para, a knjiga je zanimljiva. Do idućeg puta dragi štioci!