Recenzija: Atharon – početak

Pozdrav dragi štioci! Svih 10-ak vas koji se trudite pročitati ove moje recenzije 🙂 Danas imamo malo drugačiju verzija serijala Nessa čita knjige i piše recenzije 🙂 jer kao što vidite ovaj tekst je na hrvatskom jeziku. Za to postoji jedan jako jednostavan i meni sasvim logičan razlog: knjigu koju vam danas predstavljam Atharon – početak napisao je mladi Novosađanin pod pseudonimom Argent Hellion. Više o njemu i svijetu o kojem priča ova knjiga možete pronaći ovdje. Atharon – početak, knjiga sa zbilja prekrasnom naslovnicom i divnim ilustracijama, je dio novoformirane knjižnice za članove splitske Udruge za fantastiku, igre i znanstvenu fantastiku F&ST. Kad ju je Marko donio s Rikona u Split, prisvojila sam je za čitanje i pisanje recenzije. I eto sad je ista napokon tu, pa krenimo. 🙂

Prije svega moram naglasiti da ja nisam prava osoba za čitanje i recenziju fantastičnih i znanstveno fantastičnih knjiga napisanih na hrvatskim ili srpskim ili bošnjačkim ili da skratimo priču bilo kojem od jezika bivše Jugoslavije. 99% knjiga koje čitam su na engleskom jeziku i ono malo knjiga što pročitam na hrvatskom je uglavnom stručna literatura. Čitanje fantastične ili znanstveno fantastične literature na jezicima biše Jugoslavije je za osobu koja više od 15 godina čita isključivo na engleskom čudno i neprirodno iskustvo. Najčešće mi jezik zvuči jako umjetno i neprirodno, te me to sprječava da se u potpunosti prepustim radnji i likovima. Uvijek negdje u pozadini mogu uma moj glasić viče:

Nitko ne priča tako!!! Zašto to tako piše?! Ko tako govori?! Koji je ovo vrag? Zašto ja ovo čitam?! Isse šta je meni ovo trebalo u životu!  #tugy #plaky 😀

Zašto ovo uopće spominjem prije no što sam uopće počela pričati o knjizi koju recenziram. Kad čitam bilo koju knjigu na bilo kojem jeziku kojeg poznajem obraćam pažnju na način koji je knjiga pisana i na riječi koje autor ili autorica koriste. Riječi su važne. Jedna kriva riječ može upropastit cijelo poglavlje, a ispravna riječ može uljepšat cijelu knjigu. Svjesna sam da većina ljudi ne obraća toliku pažnju na jezik i da neke stvari koje meni smetaju (npr. kad netko napiše od strane ja bi mu glavu otkinula, drugima je to potpuno normalno. Zanemarit ćemo sad činjenicu da su ti ljudi poremećeni. 😛 ) drugim ljudima neće predstavljati problem, ili neće takve stvari primijetiti. Samo želim da znate da je ovo moje osobno mišljenje i nešto što mene osobno iritira i to je razlog mog osvrta na jezik. Moji komentari vezani uz jezik tiču se samo toga, ne dotiču se nužno uvijek kvalitete priče. 🙂 A sad kad smo to razjasnili u 2 paragrafa laprdanja krenimo napokon sa radnjom i likovima ove priče! *Deo gratias, Deo gratias, et iterum Deo gratias u pozadini*

Jedna od ilustracija u knjizi. Ilustrator Borislav Bora Maljenović

Atharon – početak spada u žanr epske fantastike Anglo-saksonskog stila. Vidljivi su utjecaji D&D-a, računalnih igara tipa Warcraft i već spomenutog zapadnjačkog Anglo-saksonskog načina pisanja fantasy romana. Knjiga prati 2 naizgled nepovezana priče: jedna o mladom učeniku iz Asurthae Niku Rejnsu (Da, zbilja se tako piše. Ne, nemojte da počnem o tome. Da, već smo zaključili da imam PTSP. Ajmo dalje…) koji nakon završetka svog osnovnog obrazovanja kreće na daljnju specijalizaciju u Amforijumu. Druga i meni osobno mnogo zanimljivija priča bavi se moćnom ratnicom Valirijom koja svoja umijeća i vještine pokušava prenijeti na svog bezimenog učenika. Način na koji to čini je dosta diskutabilan u nekim segmentima, ali autor jako lijepo kroz njeno gledište i njena razmišljanja objašnjava razloge zašto je obuka upravo takva.

Kao što sam već naglasila Valirijina priča je puno zanimljivija od Nikove. Mislim da to nije isključivo moje osobno mišljenje; razmišljajući o tim pričama nakon što sam ih pročitala Nikova priča mi je bila nekako šablonska sa previše ubrzanim i nedovršenim krajem. On je učenik sa nekakvim magičnim sposobnostima u svijetu gdje postoji neka vrsta magije. Nakon što mu majka tragično pogine na dan kad je završio svoje osnovno obrazovanje kreće u višu školu gdje će usavršiti svoje sposobnosti. Vjerojatno vam je ovo zazvučalo poznato, ili vas je barem asociralo na Harry Pottera. 🙂 Iako nemaju puno dodirnih točaka, kad čitate Nikovu priču izgleda vam nešto što ste već vidjeli više puta. Što bi u Dalmaciji rekli nema ni šušta, ni gušta. Likovi ove priče su mi djelovali jako plošno i neuvjerljivo, te nikako nisam mogla shvatiti zašto se ponašaju tako kako se ponašaju, jer to nije imalo nikakve logike. Također me je smetalo što su neki likovi radili poprilično glupe i nelogične stvari i za to nikad nisu bili kažnjeni… No ne želim puno spojlati sadržaj knjige, ali ako ste čitali knjigu možemo o tome diskutirati u komentarima. Ili na Twitteru jer sam vječno na Twitteru. 😀

Nasuprot tome Valirijina priča počinje iz perspektive vrlo stroge učiteljice koja fizički kažnjava svog učenika za doslovno svaku sitnicu. Na prvu mi je to bilo užasno odbojno i stalno sam mislila dobro postoji i drugi način da nekoga naučiš nečemu osim da mu štapom mlatiš to znanje u glavu. No autor nam kroz Valirijina razmišljanja i refleksije objašnjava njena stajališta, te nam pokazuje kako je ona postala takva željezna žena. 😀 Čitajući njenu priču pratimo razvoj njenog lika, vidimo kako je ona sama svjesna pogrešaka koje je počinila u mladosti i za vrijeme svog dugog života, kako žali za propuštenim prilikama, ali što je najvažnije kako nikad ne odustaje i kako zbilja na kraju uči iz svojih grešaka i nastoji biti bolja. Ova priča je toliko divno napisana, Valirija ima iznimno zanimljiv način izražavanja, pogotovo kada je ljuta i psuje nekoga. 😀

Slušaj ti… ti… što god da si… ti, ti, vukojebino od profesije, koja od da ti je… ili ćeš da me pustiš kod Avatara ili ću da ti otkinem tu tvoju prokletu donju vilicu i tvojim zubima da obijem bravu!

Ovo nije jedna od genijalnih izjava i scena u knjizi. Citat je van konteksta, no pokušat ću vam ispričati scenu a da ne spojlam apsolutno cijelu radnju priče. Valirija je prije ove scene trebala proći 2 izazova u kojima se suočavala sa svojom prošlošću i greškama koje je počinila. Prolazeći te izazove ona uviđa greške koje je činila u životu, te uči iz njih i ovaj put nastoji postupiti ispravno. Nakon svega toga dolazi pred vrata 3. izazova da bi joj dva birokrata pokušala spriječiti ulaz u odaju jer nema dogovoren sastanak. Iskreno samo zbog ovoga knjiga zaslužuje 5 zvjezdica.

No na moju žalost Valirijina priča je samo jedna polovica ove knjige, a druga polovica je dosta lošija od ove prve i time kvari sveukupan dojam knjige. Također u samoj knjizi sam imala problema s jezikom, tj. smetali su me neki nazovimo ih tehnički termini koje je autor koristio. Čitajući knjigu vidljivo je da je autor inspiriran računalnim igrama, D&D-om i Anglo-saksonskom fantasy literaturom. To se najviše vidi u terminologiji tj. nazivima ratničkih klasa koje nisu prevedene na srpski, već je upotrijebljena engleska riječ onako kako se izgovara. Mage je Mejdž, ranger je rejndžer itd. Iskreno meni Mejdž ne znači ama baš ništa, ali mage ili mag već ima neko značenje. Jasno mi je da su to pojmovi koji se susreću u računalnim igrama ili D&D-u, te da često nema adekvatnog prijevoda na hrvatskom ili srpskom jeziku. Ali sama upotreba takvih termina meni signalizira dvije stvar: 1. Da imamo lošeg prevoditelja koji se nije potrudio naći adekvatan hrvatski/srpski prijevod te riječi 2. Da je ova knjiga zamišljena na engleskom jeziku i da je trebala biti napisana na engleskom jeziku.

Na autorovoj web stranici sam vidjela da postoji engleska verzija ove priče, no istu nisam imala priliku pročitati. S obzirom da autor dolazi na 4. FantaSTikon u ožujku nadam se da ću s njime uspjeti popričati o knjizi, te da ćemo u razgovoru uspjeti razjasniti neke stvari koje su meni osobno bile problematične u ovoj knjizi. Također nadam se da ću nekako uspjeti nabaviti englesku verziju knjige da je mogu pročitati i usporediti dojmove. Naravno da ću vas izvijestiti o svim promjenama u nekom postu koji nadam se neće biti traktat kao svi do sada.

No kad smo već kod traktata vrijeme je da dam konačan osvrt i preporuku knjige. Ukoliko volite fantastičnu literaturu zapadnjačkog utjecaja, D&D i računalne igrice, te vas zanima kako to izgleda kada autori s područja bivše Jugoslavije pišu fantasy na svojem materinjem jeziku Arathon – početak bi vam se mogao svidjeti. Osobno nisam baš potpuno zadovoljna knjigom, smatram da to može biti puno bolje, te mi je ocjena za sada 3 od 5. Konačna ocjena knjige će uslijediti nakon razgovora s autorom i možebitnog čitanja knjige na engleskom. Zanima me hoću li promijeniti mišljenje ili ću ostati pri svome. 😀 Do sljedećeg puta dragi štioci!