Recenzija: Tanja Radman Republika kamena

Pozdrav dragi štioci! Nadam se da ste dobro i na ugodnoj temperaturi, te da uživate u slobodnom trenutku dok čitate ovo. Evo ljeto nam je došlo u punom zamahu s visokim temperaturama (‘ajmo #hoćuzimu heš :p ), no eto mene za laptopom te vam donosim još jedan pokušaj recenzije knjige. Ovaj put tipkam o Republici kamenoj, prvoj knjizi povijesno-fantastičnog serijala iz pera domaće autorice Tanje Radman. Inače ptičica iz Udruge F&ST mi je šapnula da će Tanja Radman biti na ovogodišnjem FantaSTikonu koji će održati na FESB-u od 22. do 24. srpnja ove godine. 😉 Tako da ako budem imala sreće možda i uhvatim autoricu u neku ćakulu o Republici kamenoj i planovima o nastavku serijala. Nešto od toga će osvanut i na blogu ako uhvatim vremena za tipkanje.

Moj prvi susret s ovom knjigom je započeo na jednoj večeri ASI (Ajmo se igrat) u splitskoj Info Zoni kad sam s prijateljicom pričala o njenim dojmovima na ovogodišnjem SFerakonu. U priči mi je usput spomenula knjigu, čija se radnja odvija u Dubrovniku, te je rekla da bi mi to moglo biti zanimljivo. S obzirom da sam nedavno završila čitanje Kayeve Children of Earth and Sky (čiju recenziju možete pronaći na blogu), a dio radnje se zbivao u njegovoj verziji Dubrovnika, rekoh zašto ne. Sažetak je zvučao zanimljivo, pa zašto ne pročitat. Meni su vam knjige k’o kolači. Iako postoji šansa da ti se neka neće svidjet nikad ne odbijaš priliku da pročitaš nešto novo. Najgore što ti se može dogodit je da ti se knjiga ne svidi pa da pričaš po duštvenim mrežama i blogu kako je ti je knjiga bila pomoz’ B[l]og. 😛

Kad sam napokon dobila knjigu u ruke bila sam iznenađena kad sam vidjela broj stranica: 230 strana za prvu knjigu iz najavljenog fantasy serijala. 230 stranica se nekome može činiti kao puno stranica za pročitat, ali za knjigu iz fantasy serijala to je jako malo. Prosječan čitatelj SF-a i fantasya to pročita od doručka do vremena za čaj s pauzama za jelo između. I da budem sasvim iskrena sve zamjerke koje imam o ovoj knjizi se mogu svesti na njenu duljinu tj. na činjenicu da ima premalo stranica.

Također moram priznati da mi je u početku bilo jako čudno čitati ovaj roman. Nije bio problem u stilu pisanja, nego jednostavno već dugo godina ne čitam knjige na hrvatskom, posebno ne fantasy i SF knjige, tako da mi je sve zvučalo čudno. Rekao bi čovjek da čitam strani jezik, a ne svoj materinji 🙂 no eto… Navika i nedovoljna upoznatost s domaćom SF i fantasy scenom čini svoje, tako da mi je trebalo neko vrijeme da se naviknem da zbilja čitam fantasy na hrvatskom i da je to sasvim prirodno i da je problem u meni, ne u autorici. 🙂 Naravno pomogla je i činjenica da sam u knjizi nema genitivnih pasiva koji su, iz nekog meni nepoznatog razloga, postali uobičajeni dio hrvatskog jezika. >_<

Međutim tematika romana tj. mjesto (ako već ne i vrijeme radnje) su me zbilja zaintrigirali, te je odabir mjesta radnje i teme među najboljim dijelovima knjige. Radnja romana je smještena u Dubrovačkoj Republici za vrijeme života Marina Getaldića, što bi u grubo značilo u drugoj polovici 16. i prvoj polovici 17. stoljeća, ovisno o godinama gospara Getaldića u ovom fantastičnom romanu. No iako bi se na prvi pogled po gosparu Getaldiću moglo reći da možemo smjestiti radnju knjige u određeni vremenski period, ostali faktori spomenuti u knjizi ne olakšavaju prostorno i vremensko sidrenje da se tako izrazim. A nedostatak prostorno-vremenskog sidrišta frustrira povjesničara u meni.

Republika kamena donosi zanimljivu kombinaciju institucija Dubrovačke Republike, slavenskih poganskih običaja i magije. No usprkos zanimljivosti i inovativnosti ove kombinacije ne mogu a da ne primijetim neke logičke rupe u ovom koktelu. Iako logika i fantasy romani ne idu uvijek ruku pod ruku, ali ako se već spominju povijesni elementi vezani za institucije same Republike valjalo bi ih bar nekako smisleno sklopit. Naime i zaime kao što već svi znate Dubrovačka Republika je po društvenom uređenju aristokratska republika na čijem se čelu nalazio knez koji se mijenjao svakih mjesec dana. Ključne institucije Republike su Veliko i Malo vijeće, te Senat (Vijeće Umoljenih).

U Republici kamenoj knez na čelu Republike se ne mijenja svakih mjesec dana, već kneštvo pripada jednoj obitelji (čarobnjaka) i položaj je (izgleda) nasljedan, što malo više baca na feudalnu državu nego na republiku, al’ kao fantasy je pa ajde možemo zanemarit logične rupe u ovoj uređenju. Sada dolazi do izražaja već spomenuti problem prekratke knjige. Mislim da je ova knjiga imala bar stotinjak stranica više da bi se izbjegle ovakve nelogičnosti, ili bi se za njih bar dalo smisleno objašnjenje koje bi funkcioniralo u kontekstu radnje romana. Dobro, vjerojatno nikog od vas iskreno nije briga za društveno i političko uređenje ove fiktivne Dubrovačke Republike i pitate se zašto ja sad drobim o ovome umjesto o radnji i stilu pisanja i čemu li sve ne, ali to vam je opasnost kad povjesničaru date da čita povijesno-fantastični roman. 😀 Cjepidlačit će oko povijesnih dijelova 😛 morate se pomirit s tim.

Kad već cjepidlačim oko „sitnica“ malo mi je nelogično da 90% likova u knjizi ima latinska imena ili bar latinske verzije imena, a radnja se događa u Dubrovniku koji je bio slaveniziran već u ranom srednjem vijeku. Svjesna sam da se u izvorima slavenska imena latiniziraju, ali čitajući knjigu imala sam dojam da su likovi rimski patriciji i plebejci, a ne građani i građanke Dubrovnika. Također me malo nanerviralo kako u knjizi ima malo dubrovačkog govora. Jasno mi je da ne možeš sav dijalog pisati u dijalektu jer bi na stranici bilo više fusnoti koje objašnjavaju značenje riječi nego teksta i čitatelj bi se pogubio, ali zašto umjesto gospodine nije moglo stajati gosparu. Samo ta sitna promjena bi bila dovoljna da čitatelju donese dašak dubrovačkog govora. Eh da i koliko god lik bio simpatičan nitko u ono vrijeme nije iznenađeno uskliknuo Čovječe (as in dude). Jednostavno ne.

No da ne bi sad mislili da me apsolutno svaka sitnica ovog romana užasno živcira krenimo na ono što mi se svidjelo. S obzirom na kratkoću Republike kamene likovi su zbilja dobro opisani i okarakterizirani, iako ponavljam se, voljela bi da knjiga ima više stranica čisto da se likovima moglo dati još više prostora da se razviju, te da im se čitatelj približi i suživi s njima. No s obzirom na broj stranica sve je ispalo dobro. Iskreno moji najdraži dijelovi knjige su priča o Orlandu i poglavlja koja se njime bave. Po mom mišljenju to su najbolji dijelovi knjige, te bi voljela vidjeti još toga. Nadam se da ću dobiti priliku čitati o njemu u nastavcima.

Za kraj mogu samo reći da je Republika kamena knjiga zanimljivo pomiješanih ideja koje su usprkos malim poteškoćama dobro ispale i uspijevaju zadržati pažnju čitatelja. Likovi su dobro opisani, iako bi se svi okoristili dodatnim prostorom za razvoj u ovoj knjizi, sad još kad bi se ispeglale neke nelogičnosti knjiga bi bila savršena. No uvijek se možemo nadati da će izdati neka extended edition ili da će se stvar popraviti u nastavcima. Preporučujem li knjigu usprkos svemu navedenom? Da. Ukoliko vas spomenute stvari koje su meni smetale uopće ne smaraju, knjiga će vam bit izvrsna. Ukoliko vam ipak bodu oči knjiga vas neće razočarat jer je stvarno zanimljiva. Naravno na kraju ćete željeti da je duža da se sav taj potencijal koji pršti iz nje ostvario odmah u prvom dijelu, ali ponekad dobijemo ono što dobijemo. Za roman prvijenac ovo je super! Ne znam bi li ja ovako nešto mogla napisat. OK budimo realni vjerojatno ne, jer sam lina. 😀 Zab[l]oga za recenzirat knjigu ili napisat tekst za blog mi treba misec dana kilavljenja 😀 Nemam ja discipline za napisat knjigu… Mada mislim da je opet vrijeme za onaj tekst o knjigama koje nikad neću napisati 😀 Možda nekome uvalim bubu u uho, pa me spomene u zahvali knjige. 😛 Moš mislit. Do idućeg čitanja dragi štioci, stojte mi dobro, izbjegavajte sunce između 10 i 16, pijte puno vode i pazite na se.