RSS

A Disquiet Follows My Soul

27 svi.

Na svijetu vjerojatno ima tisuće ljudi koji imaju ideje za priču/scenarij/knjigu… Svijet je prepun ideja koje samo čekaju kad će ih netko iskoristit… Isto neki od tih tisuće ljudi s dobrim idejama za priču nikad ne napišu tu priču. Možda im mozak blokira kad pokušavaju prenijeti priču iz glave na papir, možda su previše lijeni da priču prenesu na papir, možda nemaju vremena… Tko zna… Imamo ljude kojima se priče vrte pred očima, a pitanje je hoćemo li ikad pročitat te priče…

Ja sam jedna od onih lijenih ljudi kojima se te priče ne da zapisivat. Uz to nekako mi se čini da se nešto izgubi u procesu prenošenja priče iz glave do Word dokumenta. Doduše možda mi se samo čini, možda samo trebam vježbat, ali kao što već rekoh moj glavni problem je lijenost. Jedan od 7 smrtnih grijeha. 🙂 Priznajem kriva sam. 🙂 Sreća moja pa nisam registrirani vjernik niti jedne vjere pa se eto ne moram ispovijedat i kajat. Nikoga nije briga. Za sad, možda kasnije nekog i bude briga. Vjerojatno mene kad budem stara i polusenilna i budem žalila za propuštenim prilikama…

Kako god bilo već nekoliko tjedana čitam Connellyev serijal o Hieronymusu Boschu, poznatijem kao Harry. Digresija: inače shvatila sam da se nekoliko meni simpatičnih književnih detektiva zovu Harry. Slučajnost? Nemam pojma, ali zabavan podatak za pohranit u glavi i izvuć ga iz tamnih kutaka uma tijekom nekog „intelektualnog“ razgovora s ljubiteljima krimića. 🙂 Kraj digresije. Uglavnom čitam ja tako Boscha, točnije čitala sam The City of Bones i naiđem na jedan opis kostiju iz prapovijesti. Antropolog koji je radio na tim kostima je u razgovoru s Harryem prokomentirao da je to među prvim ubojstvima ili serijskim ubojstvima u povijesti čovječanstva. I onda se zamorac u mom mozgu probudio, živnuo i počeo okretat onaj kotač u glavi. Posli sam ga pribacila u balotu pa je u toj baloti trčkarao po mom mozgu u različitim smjerovima. Hrčak je metafora za ideju. End of line.

Uglavnom, htjedoh reći da sam dobila ideju za priču koju bi htjela napisati, ali neću jer sam lijena i u to treba uložiti previše truda, rada i samoprijegora. Nemam ni jedno, osim ako seminari i znanstveni radovi nisu u pitanju. Mada i to uvijek radim navrat-nanos, tj. radim kad imam volje i inspiracije za rad. Nisam ja kriva što ta volja nekako dođe tjedan dana prije roka. Mislim nije da se ja ne trudim, trudim se, ali ne možeš silit kreativni proces. 🙂 Ako ne iđe, ne iđe. Stoga eto posta o pričama koje bi htjela napisati ili barem čitati. Vjerojatno je već nešto od toga i napisano. Ako je uputite me pa ću jednog dana to pročitat. Ako nije i imate volje, ideje i inspiracije pisat o ovome slobodno dajte. Samo mi zahvalite tamo u zahvalama di zahvaljujete mami, tati, braći, sestrama, urednicima, kućnim ljubimcima etc.

Ideja prva: serijski ubojica u prahistorijsko doba. Dobro, priznajem nemam pojma kako bi ovo funkcioniralo. Ima li uopće serijskih ubojica u to doba? Znam da su neke kulture prinosile ljudske žrtve bogovima, ali ne znam jesu li postojali serijske ubojice u to doba; barem ono što mi danas klasificiramo kao serijskog ubojicu. To bi trebalo istražit. U međuvremenu moja ideja jest da tamo negdje u nekom prapovijesnom razdoblju imamo nekakvog prapovijesnog serijskog ubojicu koji ubija nekakve prapovijesne ljudske žrtve i sakriva tijela nekud. Prebacimo se u 21. stoljeće i na skupinu arheologa koji kopaju to prahistorijsko nalazište tj. jametinu/bazen s katranom štoliveć gdje se nalaze kosti tih tijela što ih je sakrio naš prapovijesni serijski ubojica. Sad ta grupica arheologa pokušava shvatit šta se tu dogodilo, zašto su te kosti tu, je li to groblje, jesu li ubojstva ritualna etc. Uglavnom na kraju balade bi trebali zaključit da imamo najstarijeg serijskog ubojicu… To je ideja vodilja ili samo vodilja… Nije baš razrađeno, ali to je ono što je hrčak u baloti nabasao dok se kotrljao po mom umu.

Ideja druga: serijski ubojica povjesničar ili povjesničar umjetnosti. Ili samo ubojica povjesničar/povjesničar umjetnosti, ne mora bit serijski. Ova ideja mi je pala na pamet dok sam čitala Connollyevu A Darkness More Than Night u kojemu ubojica iskorištava neke motive iz slike Hieronymusa Boscha (nizozemskog slikara iz 15. stoljeća) prilikom jednog ubojstva. Profiler (k vrapcu imamo li mi hrvatsku riječ za to) kad vidi latinski natpis negdje na mjestu zločina zaključi da je ubojica vjerojatno svećenik, ili netko tko je povezan sa svećenstvom ili zna srednjovjekovni latinski. Naravno kad se spomenuo srednjovjekovni latinski moja prva pomisao nije bio svećenik nego neki medijevalist ili povjesničar umjetnosti. I tako se rodila ideja. Uopće nemam o tome kako mjesto zločina trebalo izgledat, samo znam da bi ubojica bio povjesničar (muško, žensko, nebitno) koji bi ubijao svoje žrtve. I sve do kraja knjige nitko ne bi sumnjao na našeg povjesničara koji bi izgledao totalno obično. Ono profesor povijesti, šta kod njega može bit sumnjivo. Opet totalno nerazrađeno, ali nitko nije rekao hrčku da to razradi, samo da trčkara od jedne ideje do druge.

Ideja treća: povijesna krimi-fikcija, a može bit i samo fikcija. Vrijeme radnje: novi vijek. Mjesto radnje: neko naselje na Balkanskom poluotoku u kojem žive Katolici, Pravoslavci, Muslimani i Židovi. Po mogućnosti na granici Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije. Ako imamo povijesni krimić onda možemo imat ubojstvo neke bitne osobe s jedne ili s druge strane koja se može iskoristit kao povod za rat. Ili omanji oružani sukob. Uglavnom prije no što stvari odu u rodni kraj i nastane opći pokolj treba se otkrit tko je ubio velikog glavonju i izbjegnut sukob. Ili ako se nećemo bavit novovjekovnim ubojicama možemo se bavit novovjekovnom svakodnevnicom našeg naselja i međuljudskim i međureligijskim odnosima raznih vjerskih i etničkih zajednica na Balkanskom poluotoku. Uuuu, imam bolju ideju, nazovimo je ideja 3A: povijesna fikcija o koloniji dubrovačkih trgovaca na osmanskom teritoriju. Svakodnevnica, međuljudski i međureligijski odnosi između Dubrovčana koji su katolici i okolnih Muslimana i Pravoslavaca. Triler! Triler velim vam ja. 😀

Ideja četvrta: fantasy s elementima filozofiranja. Ovu ideju zapravo imam u glavi duže vrijeme. Taj se hrčak vrti u baloti jako, jako dugo i ta balota je došetala do mnogih drugih ideja koje se vrte na celuloidnoj vrpci mog uma. Ideja je nastala tijekom čitanja The War of the Flowers mog omiljenog fantasy autora Tada Williamsa. U tom romanu imamo jednu vrstu „čarobnjaka“ ili barem bića koje posjeduje magiju u značajnijim količinama. Osim što je taj čarobnjak pravo vrelo znanja, uz to je i plaćenik i odradit će bilo koje poslove za određenu cijenu. ’cause all magic comes with a price. To sam naučila iz OUaT-a. 🙂 Uglavnom u tom romanu ta osoba ima titulu i uvijek se spominje kao Remover of Iconvenient Obstacles, ili kraće Remover. To dođe kao titula u neku ruku. Moj hrčak i balota izniknuli su iz opisa ovog lika koji me zainteresirao. Zapravo mi je Remover uz Thea bio najdraži lik u knjizi. Elem ono o što sam ja zamislila ide ovako: u svijetu u svakoj generaciji imamo šačicu ljudi koji posjeduju magiju u nekoj količini. Neke od tih ljudi trenutačni Remover ili netko sa sličnom titulom, odabire i nastavlja njihovu obuku. Ideja vodilja je zapravo upotreba magije i njene posljedice. Kada intervenirati i odstraniti smetnju i koju cijenu platiti za to. Zašto u nekim slučajevima treba intervenirati, a zašto u nekima intervencija nije poželjna ili bi čak bila štetna. Ili je cijena koju treba platiti prevelika i čitava stvar se ne isplati. Zapravo cijela stvar nije toliki fantasy koliko je debata između mentora i naučnika o moćima, odgovornostima i procjenama. Work in progress. Samo nikako da to napreduje od mozga do papira. 🙂

Ovo su samo neke od priča koje vrtim po glavi već neko dulje vrijeme. Čak sam jednom razmišljala da iskoristim neku od ovih ideja i napišem nekakav fanfiction, ali nemam volje upuštat se u takav projekt. To iziskuje previše vremena koje bi mogla upotrijebiti tako da pročitam još šaku krimića ili barem nešto stručne literature. No tko zna, možda jednog dana stvarno dobijem inspiraciju i napišem neki oblik priče, ili barem neku meta shemu u kojoj pričam o pisanju i tu u tančine razradim svoju priču. Doduše ne bi nestrpljivo to čekala, ali nikad se ne zna. Čuda se navodno događaju. 🙂

Oglasi
 
5 komentara

Objavio dana 27/05/2014 u Književnost, Osobno, Pisanje

 

Oznake: , , , , ,

5 odgovora na “A Disquiet Follows My Soul

  1. Jas

    27/05/2014 at 23:02

    U principu, Chalion Lois McMaster Bujold je ovo zadnje :-)).
    Barem prva, Prokletstvo Chaliona :-)).

     
    • Nessa

      29/05/2014 at 15:05

      Pročitala sam Prokletstvo Chaliona i nisam baš dobila taj dojam :-/ Knjiga mi je super, ali imala sam dojam da je to mješavina povijesti i fantasya, ne u smislu priče o intervencionizmu koju bi ja htjela pisat ili čitat. Možda bi trebala to još koji put pročitat…

       
  2. Kristijan Sašilo (@LeCoeurSec)

    29/05/2014 at 13:13

    Hm, definitivno se vidim u onom prvom odlomku. Svakodnevno milijun ideja, sve završe na groblju negdje u primozgu. Jest da sam pokušavao, ali nikad nisam uložio previše truda u to sve. Možda zato što mi je puno draže konzumirati, a ne stvarati. 😛 Da mi prepiliš bilo koju kost i pogledaš, osteociti unutra bi se poredali u riječ “LIJENOST”. Ili bi zapeli negdje na “LIJE…” i odustali.

    No da, triler u vrijeme Dubrovačke Republike. 🙂 Nije im falilo intriga, to sigurno. Uzgred, možeš ti meni vjerovati da se još uvijek nikako ne natjerah da pročitam Tada Williamsa. :S Sramota. A otkad ga kibim izdaleka i nikako… :S

     
    • Nessa

      29/05/2014 at 15:06

      Tad Williams je acquired taste 🙂 Njega tribaš čitat kad si raspoložen za to. Ma zapravo sve knjige tribaš čitat kad si raspoložen da ih čitaš, jer inače ih čitaš na silu i iđu ti na nerve 🙂 Ko Mlečanima Habsburgovci i vice versa 😀

       

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: