RSS

Zašto ne pratim vijesti, ali redovito gledam The Newsroom

05 ruj.

Ovo što ćete pročitati će vas možda šokirati, a možda i neće. Naime moram priznati da već par godina ne čitam novine, ne gledam vijesti i općenito užasno rijetko pratim bilo kakve informativne emisije. Dobro, kad god uzmognem pogledam Vijesti iz kulture na prvom programu HRT-a. Sporadično čitam Economist te pratim novosti o Europskom parlamentu i Vladi Republike Hrvatske na Twitteru. Economist je zapravo jedina tiskovina koju iole redovito čitam. Hrvatske novine i portale s vijestima uopće ne čitam. Dapače izbjegavam ih ko’ vrag tamjan.

Jesam li ikoga iznenadila? Šokirala valjda nisam nikoga. 🙂 Vjerojatno se pitate kako mogu tako funkcionirat, da nemam pojma što se događa kod nas i u svijetu? Iznenadili bi se koliko je život ljepši kad ne slušate/gledate/čitate ono što u Hrvatskoj spada i prolazi pod pojam vijesti. Tako je divno kad ti svaki dan ne prijeti opasnost od čira na želucu jer se nerviraš na pizdarije koje donose hrvatski mediji Stoga sam prije nekoliko godina donijela svjesnu odluku da ću prestati pratiti vijesti. Naravno sad ćete reći da ima puno izvora vijesti, pa ako mi se ne sviđaju domaći mediji mogu slobodno okrenuti na BBC, CNN, NBC et alii.

Iskreno nemam volje i ne želim. Vijesti me najčešće ili živciraju ili deprimiraju, a odlučila sam da ionako ima brdo svakodnevnih stvari koje me živciraju ili deprimiraju i ne trebam još dodavat ekstra preljeva na to. Stoga ne pratim vijesti. Da nema bratove pretplate na Economist vjerojatno ne bi pratila ni onoliko vijesti koliko pratim. 🙂 No količina informacija koju propuštam kroz filtre koje sam sama postavila mi odgovara. Informiram se samo o stvarima koje me zanimaju i manje se živciram. Otprilike znam što se događa po svijetu (ne živim u pećini  zab[l]oga!), ali se ne opterećujem time. Nije da me tako svrbi pod prstima da idem pročitat apsolutno sve žive internetske stranice s vijestima o Siriji. Ili bio kojem aktualnom problematičnom mjestu. Kao što rekoh imam dovoljno svojih svakodnevnih obveza i problema.

Za razliku od mog selektivnog i sporadičnog praćenja vijesti televizijsku seriju The Newsroom koja se emitira na HBO-u redovito pratim. To mi je jedna od najdražih serija koje se trenutno emitiraju i mogu je gledat i u podne i u ponoć. Za ljude koji žive u pećini ili su jednostavno selektivno (ne)informirani 😛 😀 The Newsroom je američka politička drama čija se radnja vrti oko zaposlenika izmišljene televizijske kuće Atlantic Cable News (ACN), a glavni i odgovorni za njen nastanak je Aaron Sorkin. Za detalje evo Wikilink. Link ne leak. 😉

Sad kad smo se informirali o Newsroom možemo sretno nastavit dalje s tekstom. 🙂 Dakle moja malenkost gleda seriju; gotovo bi se moglo reći da je religiozno gledam, ali taj opis mi nekako ne paše. No što jest, jest obožavam seriju, način na koji je napravljena i inteligentne i duhovite dijaloge. Iskreno rečeno ponekad mi reference i aluzije koje se spominju u seriji budu totalno opskurne i prolete mi ravno preko glave, pa se moram dat u potragu za informacijama da bi shvatila kontekst. Ponekad to nije čudno jer se većinom bave američkom politikom (SPOJLER: zadnje 2 epizode 2. sezone se bave američkim predsjedničkim izborima) koju baš ne pratim, ali nekad se referiraju na događaje u svijetu koje nisam pratila, pa se moram informirat. Zapravo mi je to zabavno i dosta sam naučila gledajući Newsroom.

Sve to me nekako dovodi do poante teksta, ili barem do razloga zbog čega sam počela pisati ovaj post umjesto da dovršim post s dojmovima o Londonu. Taj ću nadam se zgotovit nakon ispitnog roka. No vratimo se temi dana. Newsroomom News Night with Will McAvoy je inteligentan, zabavan i najvažnije bavi se vijestima. Onim pravim pravcatim bitnim vijestima. Ne bavi se slavnim i kvazi slavnim osobama koje u životu nisu učinile ništa bitno neg’ od pojavljivanja u posuđenim krpicama na „pravom mjestu u pravo vrijeme“. Nemam ništa protiv emisija koje će se baviti životima i djelima zvijezda i zvjezdica i analizirati isti do besvijesti. Isto tako nemam ništa protiv časopisa koji se time bave. Ali imam nešto protiv kad takav tip informacija završi u središnjim informativnim emisijama! Ne gledam/čitam/slušam vijesti da saznam kojoj je Hollywoodskoj ljepotici danas ispala sisa, jer me apsolutno nije briga, vijesti gledam/čitam/slušam da saznam što se događa u svijetu. Središnje vijesti bilo koje televizijske kuće trebaju bit posvećene tim i takvim informacijama. Will McAvoy je to izvanredno rekao u svojoj poznatoj isprici koju donosim i s kojom se apsolutno slažem:

That public service would be one hour of air time set aside every night for informational broadcasting, or what we now call the evening news. Congress, unable to anticipate the enormous capacity television would have to deliver consumers to advertisers, failed to include in its deal the one requirement that would have changed our national discourse immeasurably for the better. Congress forgot to add that under no circumstances could there be paid advertising during informational broadcasting. They forgot to say that taxpayers will give you the airwaves for free and for 23 hours a day you should make a profit, but for one hour a night you work for us. (The Newsroom, Season 1, Episode 3 – The 112th Congress, emphasis my own)

Pokazala sam ovaj klip ne samo što želim ljudima pokazat kako su dijalozi i monolozi u seriji inteligentni, nego jer se ovaj govor može primijeniti na naše televizijske kuće i „informativne emisije“. Možda nema reklama tijekom središnjih Dnevnika, ali to ne znači da vijesti koje takve emisije donose nisu nekad na rubu znanosti. Ili apsurda. Ponekad gledajući središnje vijesti dok večerajem zapitam se kome iste zapravo služe? Ne prenose mi nikakve informacije, ili barem ne informacije koje nisam sama preko Twittera već mogla saznat. I to puno brže nego da čekam 7 navečer. Ponekad obrađuju toliko glupe i nezanimljive teme da se pitam koji profil gledatelja te emisije misle da imaju. Bave se glupostima i daju medijski prostor nerelevantnim, nezanimljivim i needuciranim osobama. Također znaju potencirati i nametati teme i rasprave koje zaista nisu bitne, već ih mediji sami napušu do ogromnih proporcija. Umjesto da nam donesu relevantne vijesti hrvatski mediji većinu vremena donose apsolutne budalaštine koje ni pas s maslom ne bi pojeo. Imam dojam da njima bitnija činjenica da se nalaze na televiziji nego da su na televiziji da nam donesu vijesti.

I koji je onda smisao živciranja dok gledaš/slušaš/čitaš vijesti? Kad vidiš koliko nepismenih, smotanih, egocentričnih novinara se nalazi po hrvatskim medijima. Ne kažem da su svi takvi, ali glasna većina je. A ja ne želim gubiti vrijeme na glasne budaletine. Ne podnosim ih ni kad pijani defiliraju ulicom, a da ih još svojevoljno gledam nema šanse. Kako se ono kaže, ah da: samo preko mene mrtve. 😀 Selektivno biranje vijesti ima umirujući učinak na moj živčani i probavni sustav. Naravno nisam baš najinformiranija osoba na svijetu i često imam WTF izraz lica kad netko započne pričati o nekoj temi koja je trenutno aktualna, a ja nemam pojma o čemu se radi. No moj duševni mir je važniji od informiranosti. Ako me nešto zanima uvijek mogu to istražiti, a istraživanja neke teme znaju odvesti čovjeka u čudnim i zanimljivim smjerovima. Ponekad čak i u zemlju čudesa. Ponekad čak i u izmišljenu stvarnost gdje su novinari obrazovani i žele gledateljima donijeti relevantne informacije i bitne vijesti.

Zato mi je Newsroom genijalna serija, jer mi daje nadu da možda nekud, negdje, pa makar i u fikciji postoji informativna emisija koja donosi relevantne vijesti s popratnim komentarima, raspravama etc. Znam da je to u stvarnosti nemoguće, ali stvarnost je već dovoljno depresivna. Uostalom Will je rekao: “The world is made of two kinds of people: the ones who think they’re normal and the ones who know there’s no such thing.” Stoga nestrpljivo čekam sljedeće vijesti s Will McAvoyem. Uostalom cijela ova stvar sa kemijskim oružjem u Siriji nekako naginje na Operaciju Genoa iz Newsrooma. Tko zna…

Oglasi
 
Komentiraj

Objavio dana 05/09/2013 u Uncategorized

 

Oznake: , , , , , ,

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: