Povijest u umjetnosti

Post se neće baviti povijesti umjetnosti, a bogme nisam falila naslov 😛 ako ste na to pomislili. Jednostavno zadnjih nekoliko tjedana na mom čitalačkom repertoaru nalaze se romani koje književni kritičari i ostali ljubitelji svrstavanja stvari u određene žanrove nazivaju povijesnom fikcijom. Da preciziram čitam povijesne krimiće, još preciznije krimiće iz antičkog Rima. Kad bi mogla naći krimiće koje se događaju u antičkoj Grčkoj vjerojatno bi i njih čitala, zapravo ne vjerojatno nego sigurno. Jednostavno volim krimiće, dobro volim krimiće ako su dobro napisani (kao i sve knjige uostalom). S krimićima uvijek možeš radit dvije stvari: uživat u uzbuđenju čitanja i čekat kraj dok se otkrije počinitelj/ica zločina ili uživat u čitanju i pokušat pogodit počinitelja/icu prije kraja. Ponekad uspijem u ovom drugome, ponekad se i ne trudim, jednostavno uživam u čitanju.