RSS

Čitati ili ne čitati pitanje je sad

02 ruj.

Internet je prostrano „mjesto“ na kojem možeš nabasat na svakojake stvari i pojave. U trenutcima dosade, a često i u trenutcima kad izbjegavam svoje obveze (pisanja eseja i seminara, ponekad i učenja) čitam sve i svašta po internetu. Ili barem letimice pređem preko nečega. Najčešće se zabavljam čitajući The Economist, no u zadnje vrijeme čekam da mi papirnato izdanje sleti u sandučić pa da se mogu izležavat po krevetu i čitat spomenutu tiskovinu. Uglavnom čitajući tako svašta naiđem ja na par komentara o knjizi Fifty Shades of Grey. Ništa čudno, nove knjige izlaze svaki dan, nalaze na svoju publiku i tako. Pisanje o dotičnoj knjizi bi bili veoma brzo zaboravljeno da u nekoliko članaka u The Economist-u nisam naišla na komentare o knjizi, te poprilično zanimljivo-negativne usporedbe. Moj favorit je za sad: „indeed “The Romney Programme for Economic Recovery, Growth and Jobs” is like “Fifty Shades of Grey” without the sex.“ (“So, Mitt, what do you really believe?The Economist 25-08-2012, pg. 8) Primjećujete zašto bi to moglo izazvat pokoju podignutu obrvu ili dvije. 😀

Kako sam ja iznimno znatiželjna osoba, koja (nadam se) diskretno zabada nos u tuđe poslove, napravila sam ono što svi naprave kad žele saznati informaciju o nečemu na internetu. Googlala sam naslov knjige da vidim o čemu se radi i isplati li se to čitat. Svi koji me znaju su svjesni činjenice da ja nemam problema sa spojlerima, dapače ne smeta mi, čak ih i potičem. Smatram da na taj način prestajem halapljivo čitat knjigu čisto da saznam što se događa, a više uživam u samom čitanju i priči. Dokaz # 1: 5. Potter i svi Vorkosigani. Drugo čitanje je uvijek bilo puno bolje, mada je 5. Potter bio epski udarac u vrijeme izlaska, no to je druga priča. Vratimo se na Fifty Shades of Grey. Pročitam ja tako kratki sadržaj, pozadinu vezanu za  nastanak knjige i iskreno nisam baš mogla kontrolirat izraz lica. Kako nisam imala ogledalo ispred sebe zbilja ne znam koje sam sve to face složila, ali znam da sam se na kraju smijala. To što je priča prvotno počela kao Twilight fan fiction mi uopće ne smeta, nemam ništa protiv fan fictiona, ali o tome malo kasnije. Zapravo me u smijeh i kolutanje očima natjerala upravo podloga – Sumrak saga.

Sjećam se kad su prije par godina Twilight i nastavci bilo sve o čemu je jedna čitalačka publika pričala. I tako čitam ja te komentare na knjigu i mislim se „Ajde dobro, ako toliko ljudi to čita i sviđa im se, idem i ja pogledat o čemu se tu radi.“. I odgooglala sam ja Twilight i počela čitat kratki sadržaj i stala nakon 2 paragrafa. Toliku količinu adolescentske emo tjeskobe i preseravanja ja sa svojih 20 i kusur godina nisam mogla probavit. Da bila sam i ja u tim godinama jednom, imala sam svakojakih mušica (još ih i sad imam), ali toliku količinu prenemaganja pak nisam iskusila. Vjerojatno jer nisam osoba koja se prenemaže, zapravo imam snažnu želju šamarat osobe koje se prenemažu, ali eto nisam životinja pa ne skačem odmah ispunit sve svoje porive. 😛 Iako nisam čitala Twilight i nastavke smatram da je cijela priča nevjerojatno blesava (da ne upotrijebim snažniju riječ) i da zaglupljuje čitatelja. Pomalo mi je nevjerojatan broj obožavatelja dotičnog djelca, ali sto ljudi sto ćudi i de gustibus

Na temelju mog ne čitanja, ne mogu reći je li Fifty Shades of Grey ekvivalentno zatupljujuća, ali koliko vidim kritičari se nisu baš polomili u hvali iste. Iskreno na temelju onoga što sam do sad saznala o knjizi ne vuče me želja da je pročitam, pa čak ni čista znatiželja da vidim zbog čega se digla sva ta halabuka. Jednostavno nije to moj đir i ne namjeravam tratit svoje vrijeme na to, kad ima toliko zanimljivijih knjiga za čitanje. Svi oni skandinavski krimići se neće pročitat sami od sebe. 🙂

Sad kad sam to otipkala isto tako moram izjaviti da nemam ništa protiv ljudi koji čitaju Twilight i Fifty Shades of Grey i vole takav tip književnosti. To što ja mislim da su te knjige zaglupljujuće i plitke je samo moje mišljenje. A svi znamo da su mišljenja kao i guzice, svatko je ima. Isto tako mišljenja se mijenjaju. Prije sam smatrala da ljudi koji čitaju gore spomenute tipove knjiga stvarno nemaju nikakvog ukusa, te da im je ukus vjerojatno lobotomiran prije no što su uopće počeli čitat. Isto tako sam bila spremna reći to svoje mišljenje svakome koga je zanimljivo. U međuvremenu sam malo više razmišljala o popularnosti takvih knjiga i broju čitatelja i sad mi je mišljenje nešto fleksibilnije. Kao što sam spomenula još uvijek mislim da su knjige zatupljujuće, te da ih ja osobno ne bi čitala ni da nemam što čitat, njihova čitalačka publika me ne smeta. Naposljetku bitno je da se nešto čita, jer sudeći po trendovima ljudi danas samo čitaju twettove i novine ala 24 sata.

Dakle po mom mišljenju svako čitanje je pozitivno. Ako ništa drugo ljudi bi mogli naučit neku novu riječ i obogatit vokabular. Možda, valja se nadat. Isto tako nadam se da će čitateljska publika naposljetku evoluirati s Twilight-a i sličnih knjiga i krenuti čitati nešto malo intelektualno zahtjevnije i zanimljivije u istom žanru. Tijekom mog čitalačkog i inog odrastanja fond gradske knjižnice nije sadržavao knjige ala Sumrak saga (zapravo tko zna možda i je, ali sam ja to nekako propustila otkrit), već klasike fantasy i sf žanra. Tako da sam i željela čitat Sumrak sagu i slična čudesa nisam imala priliku. Ja sam odrasla na klasicima žanra. Mislim da je tada jedini novitet bio Gibsonov Neuromancer kojeg u toj dobi nisam shvaćala. Mislila sam da je knjiga bez veze; naravno mišljenje sam promijenila u 25. godini, no to je možda za neki drugi post.

Odrastanje na klasicima bilo kojeg žanra daje ti određene kriterije i razinu koju ostale knjige moraju zadovoljiti da bi ušle u kategoriju genijalnog štiva. Što ako se ne krene s klasicima? Kakvi su onda kriteriji? Koliko god je pitanje zanimljivo trenutno nemamo odgovora na njega, samo nadu da će se čitatelji tijekom svog čitateljskog rasta i razvoja prebaciti na te klasike. Budimo iskreni tko tijekom svojih buntovnih (ili manje buntovnih) tinejđerskih godina želi čitati bilo kakve klasike? Shakespeare je većini ljudi u toj dobi nerazumljiv, sve knjige za lektiru su nam ajme majko, a sad da te još netko davi s Asimovom i Clarkom mislim da se ta osoba ne bi dobro provela. Postoji vrijeme i mjesto za čitanje knjiga: neke knjige su za sva vremena, a neke treba čitati samo u određenom dobu života, jer se poslije više nije tako dobro. Provjereno na Lovecraftu – njega očito valja čitat samo prije dvadesete, bar u mom slučaju.

U svakom slučaju bolje je da se čita što god bilo i kad god bilo. Nebitno je li ono što se čita shit ili hit. Dobro, ajde u konačnici je bitno, ali mora se od nečega počet, a ne možemo svi počet s klasicima koliko god bi to željeli. Čitanje je važno jer širi horizonte i opismenjuje ljude. Da bi netko bio dobar pisac mora puno toga čitati i naravno o pročitanom razmišljati. Što me dovodi do fan fictiona (rekla sam prije da ću o tome nešto komentirati). Nemam ništa protiv tog žanra, dapače sve to skupa mi je simpatično. Da, znam da se neki ljudi groze fan fictiona jer misle da je sve to jedno veliko smeće, što je zapravo apsurdno. Fan fictioni su poput knjiga – ima ih dobro i loše napisanih. Vidjela sam fan fictione koji su zapravo bolji od originalne knjige. Ono što većina ljudi ne uzima u obzir, ili ne želi uzeti u obzir, jest da su fan fictioni dobra spisateljska vježba. Teško je pisati, a pisati dobro je još teže. Da bi se napravila dobra priča potrebno je jako puno truda i rada; zapravo pisanje je vještina poput urarstva ili zlatarstva. Iz prvog pokušaja nikad neće ispast nešto genijalno (zanemarite uvjeravanje romantičnih pjesnika, lažu vas samo tako), treba puno pokušaja, puno pisanja, čak i gluposti da bi se izvježbala vještina dobrog pisanja. Zato vježbanje u vidu fan fictiona nije loše. Da, nakon nekoliko godina će se vjerojatno sramit toga, ali k vragu imala sam i ja „uradaka“ zbog kojih mi je danas neugodno. Srećom velika većina njih je netragom nestala. 😀 Hehe. A ja sam u međuvremenu odustala od pisanja fikcije i prebacila se na kritiku (krivim faks za to, ali o tome nekom drugom prilikom).

Čitati ili ne čitati pitanje bješe. Ja sam uvijek za čitanje, tko zna koliko zanimljivih ideja na kraju može izaći iz tog čitanja. Ako ne poberete svjetsku slavu s inspiracijom dobivenom čitanjem kao u slučaju Fifty Shades of Grey postoji i svjetlija strana: uz hrpu socijalnih mreža, blogova i ostalih načina za izražavanje uvijek možete kritizirat. Konstruktivno naravno, jer pljuvanje pljuvanja radi nije produhovljeno. Niti je lijepo vidjeti obrazovane ljude i čitače kao se svađaju poput vrtićke djece. Te tipove svađa smo (nadajmo se) prerasli i ostavili na dječjem igralištu.

Oglasi
 
6 komentara

Objavio dana 02/09/2012 u Književnost

 

Oznake: , , , , , ,

6 odgovora na “Čitati ili ne čitati pitanje je sad

  1. Nike

    12/10/2012 at 06:35

    Lijepo si ti ovo napisala i obrazložila svoj stav.
    Dijelimo mišljenje oko i Sumrak sage, ali i 50 nijansi sive. Makar, užasno mi je, kao što neki rade, ljude koji to čitaju i kojima se to sviđa, samo na temelju njihovog čitalačkog ukusa svrstavati u određene (najčešće negativne) kategorije. Netko to možda čita jer ga opušta i jer želi staviti mozak na pašu.
    Zašto je ta autorica s tom knjigom, kao i mnoge čitane, a vrlo osrednje knjige do sada, zadobila toliku medijsku pozornost, odgovor bi mogao dati i sam The Economist. Ali za The Economist, to je vrlo osjetljiva tema 🙂
    Nije nepoznato da brdo ljudi plaća svoju promociju raznim portalima i onda odjednom dođu u top 10, pa top 5, pa zasjednu na 1. mjesto. Plaćaju i samim recenzentima i zbog tog razloga recenzije ne shvaćam ozbiljno.
    Na kraju krajeva, čovjek se uvijek može, kao u neku comfort zonu, vratiti klasicima da napravi odmak od današnje “književne” džungle 🙂

     
  2. Sherry Berry Žderry

    28/10/2012 at 19:51

    Ja sam tu pornografiju prestala čitati nakon dva poglavlja. Knjiga je grozna.

     
    • Nessa

      29/10/2012 at 12:58

      Hehe 😀 Vele ljudi da je. 🙂

       
  3. arianne

    11/11/2012 at 14:28

    Čitam baš sve i svašta, i iskreno kad mi se nešto svidi, nije mi problem priznati da mi se sviđa iako je možda to djelo daleko od književnosti. Ali taj Fifty je prestrašan, probala sam ga čitati u 2 navrata i to jednostavno ne ide pa ne ide. Sve da i zaboravim kako je traljavo pisan, pun klišeja, glupavih rečenica, iz glave ipak ne mogu izbaciti glavni ženski lik koji je glup na n-tu.

    Nego, sjetih se da si davno nekad u postovima spominjala mangu i anime, ako me pamćenje služi. E sad, naletjela sam na film Kuća letećih bodeža u koji sam se onako bespovratno zaljubila. Što u priču, što u scenografiju, što u muziku, što u onog Takeshi Kaneshira ❤ I sad pokušavam naći još više takvih stvari pa naiđoh na film Shinobi koje je sniman po nekom animeu Basilisk. I sad ne znam dal da skidam taj anime ili ne, pa se sjetih pitati ovdje, možda si upoznata s njime? Ili ako imaš za preporučiti nešto takvoga, nije važno je li anime ili igrani film, što bilo.
    Hvala unaprijed i izvini na gnjavaži 🙂

     
    • Nessa

      11/11/2012 at 18:46

      Mislim da sam gledala Shinobi, mada nisam gledala anime. Ili možda jesam, pa mi je crna rupa progutala to sjećanje 😛 Uglavnom ako ti se svidila Kuća letećih bodeža downloadaj Hero, The Curse of the Golden Flower ili klasik Crouching Tiger, Hidden Dragon. 🙂 Uživat ćeš u odličnoj scenografiji i dobroj priči 🙂

       
      • arianne

        11/11/2012 at 19:51

        Hvala ti na preporuci, idem odmah skinuti nešto od toga 🙂

         

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: